Panični poremećaj ili napadaj panike

Ako prepoznate neke od simptoma koje ovdje opisujemo nemojte se prestrašiti. Panični poremećaj je ozbiljan psihički problem, ali se može liječiti uz pomoć psihoterapije i odgovarajućih lijekova. Ovdje pročitajte kako razlikovati panični poremećaj od napadaja panike koji je u svom životu iskusila većina ljudi.

«U posljednjih mjesec dana osjećam strah od bolesti, tj. imam osjećaj da ću se srušiti. Ruke mi se počnu tresti, srce mi ubrzano radi, izgubim volju za životom i pomišljam kako ništa nema smisla i padaju mi samo crne misli na pamet, ne mogu normalno živjeti od takvih strahova.

Liječnica mi je rekla da to nije ništa, da manje radim, pijem puno vitamina i odmaram se… Neki su mi prijatelji rekli da je to depresija, pa sam zbunjena i ne znam kome bih se obratila za savjet, mogu li se sama izliječiti yogom, da li da uzimam lijekove…?»

Ovo je uobičajena priča osobe koja pati od paničnog poremećaja, a simptomi koje opisuje često se javljaju kod mnogih ljudi. Većina se od ovakvih simptoma oporavi bez liječenja, a samo manji broj ljudi razvije panični poremećaj.

Napad panike se od paničnog poremećaja razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju kad će nastupiti napadaj i brinu se zbog sljedećeg napadaja.

 

Vrhunac napadaja

Simptomi panike mogu biti; uplašenost, drhtavica, znojenje, mučnina, bol u trbuhu, ubrzani rad srca, bol ili osjećaj pritiska u prsnom košu, davljenje, vrtoglavica ili nesanica, strah od smrti ili gubitka kontrole.

Napad panike definira se stoga kao iznenadni početak najmanje 4 od navedenih simptoma, koji moraju doseći vrhunac unutar 10 minuta, a obično se povuku unutar nekoliko minuta, tako da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma. Panični napadaji mogu se pojaviti i za vrijeme spavanja, te se iznenada budite u užasnom strahu.

Važno je zapamtiti da je panični poremećaj čest u populaciji, otprilike jedna od deset osoba doživjet će panični napadaj u određenom razdoblju svoga života.

U liječenju je važna psihoterapija - individualna, grupna ili obiteljska, te terapija lijekovima. Lijekovi mogu spriječiti ili smanjiti napade, a koriste se antidepresivi i druge vrste lijekova protiv anksioznosti. Uzimanje lijekova može biti dugotrajno jer se napadi često vraćaju kada se prestane s terapijom.

 

Napeti i uznemireni

Panični poremećaj očituje se napadajima panike, tj. spontanim, naglim, neočekivanim napadajima intenzivnog straha ili užasa uz doživljavanje životne ugroženosti. Napadaji panike mogu se pojaviti svaki puta kada se nađete u određenoj situaciji, ili bez jasnog razloga neovisno o situaciji ili spletu okolnosti. Stoga su potpuno nepredvidivi. Mogu znatno smanjiti kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji.

Za vrijeme napadaja panike možete povjerovati da ste neizlječivo bolesni, da ćete umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu nad sobom. Napadaji panike obično traju nekoliko minuta, ali se još neko vrijeme nakon njihova prestanka možete osjećati napetima i uznemirenima.

Neki ljudi koji boluju od paničnog poremećaja mogu bolovati i od nekih drugih anksioznih poremećaja, kao što su agorafobija (strah od otvorenog prostora i javnih mjesta), obuzeto-prisilni poremećaj ili depresija.

 

Uzrok

Tako otprilike trećina ljudi s paničnim poremećajem također pati od depresije, iako toga nisu svjesni. Depresija može znatno pogoršati panični poremećaj i učiniti ga težim i dugotrajnijim. Zato je vrlo važno liječiti stanje koje je prisutno uz panični poremećaj.

Uzrok paničnih napadaja je nepoznat. Ponekad se mogu pojaviti nakon važnih životnih događaja kao što je gubitak bliske osobe, razvoda braka ili gubitak zaposlenja. Međutim, ponekad je potpuno nejasno što ih je potaknulo.

Vjeruje se da su panični napadaji posljedica neke neravnoteže u organizmu, odnosno promjena u kemijskoj ravnoteži tvari u mozgu zvanih neurotransmitori. Poznata je uloga serotonina – kemijskog spoja koji je zaslužan za dobro raspoloženje - u depresiji. Danas se vjeruje da je poremećaj serotoninskog sustava također važan činitelj i u nastanku paničnog poremećaja.

Druga je mogućnost da tijelo (osoba) pogrešno opaža da se guši, pri čemu se aktiviraju mehanizmi kojima se to nastoji prevladati.

 

Razgovor, lijekovi…

Panični poremećaj može se vrlo djelotvorno liječiti. Ponekad su dovoljni samo objašnjenje o razlozima nastanka simptoma i savjet liječnika, pa da se bolesnik osjeća bolje i da se simptomi ublaže. Dva su načina liječenja, lijekovima i psihoterapijom, koji se mogu primjenjivati zasebno ili u kombinaciji.

Lijekovi su djelotvorni u 7 od 10 bolesnika. Lijek koji će vam liječnik propisati vjerojatno će biti jedan antidepresiv ili neka druga vrsta lijeka protiv anksioznosti. Često se kombiniraju dvije vrste lijekova u kombinaciji koja uspješnije pomaže u kontroli paničnih napadaja. Također se tim lijekovima ublažava i depresija koja često prati panični poremećaj.

Kao pri uzimanju svih ostalih lijekova, možda ćete i pri uzimanju ovih lijekova imati neke neugodne simptome, ali oni su obično kratkotrajni i prolazni.

 

Savjeti liječnika

U te neugodne posljedice uzimanja lijekova ubrajaju se pospanost, umor i pogoršanje simptoma nakon prestanka uzimanja lijeka.

Postoji više različitih antidepresiva, a vaš liječnik će vam propisati jedan za koji smatra da će biti najpogodniji za vas.

Da bi antidepresivi djelovali treba ih neprekidno uzimati najmanje 3 do 6 tjedana, a nakon toga ih treba nastaviti uzimati kako bi povoljno djelovanje lijeka potrajalo i kako se bolest opet ne bi vratila. Stoga ih uzimajte upravo onako kako vam je to liječnik preporučio.

Neželjena djelovanja starijih, klasičnih antidepresiva su suhoća usta, zamagljen vid, opstipacija i povećanje tjelesne težine. U muškaraca sa povećanom prostatom može se pojaviti otežano mokrenje.

Najčešća neželjena djelovanja novijih antidepresiva su mučnina, prolazno pojačanje anksioznosti, glavobolja, vrtoglavica i pospanost.

Ako imate neke od navedenih smetnji izražene u težem obliku ili dulje vrijeme, obratite se svom liječniku koji će smanjiti dozu lijeka ili promijeniti terapiju.

 

Psihoterapija

O liječenju treba odlučiti stručnjak. Primjerice, vaš liječnik može odlučiti da je za vas najprikladnije kombinirano liječenje lijekovima i psihoterapija. Psihoterapija vam može pomoći da promijenite način mišljenja uslijed kojega dolazi do pojave simptoma paničnih napadaja i/ili ponašanje, te tako spriječiti pogoršanje iz blažeg stupnja poremećaja u teži.

Nekim će ljudima biti dovoljno samo kraće liječenje lijekovima ili psihoterapijom tijekom nekoliko tjedana. Nekima će pak trebati dugotrajnije liječenje tijekom godine dana i dulje.

Osim spomenutih metoda liječenja korisne su i vježbe relaksacije te vježbe pravilnog disanja. Preporučuje se izbjegavati veće količine crne kave jer kofein može provocirati panični napad.

Bez obzira na to koji lijek uzimate, važno je da ga uzimate sve dok liječnik ne odredi drugačije. Najvažnije je da se uz pravilno liječenje panični poremećaj može uspješno svladati. 

Pripremila: Ana B.

 

Simptomi, vrijeme…

* Simptomi paničnog napada, kratkotrajnog razdoblja u kome se s iznenadnim početkom javlja snažan strah ili užas, često su praćeni osjećajem nadolazeće propasti, lupanjem srca i ubrzanim pulsom, znojenjem, drhtavicom ili tresavicom, može se javiti osjećaj nedostatka zraka i gušenja, bol ili nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, osjećaj vrtoglavice, ošamućenost ili nesvjestica, osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od sebe samog, strah od gubitka kontrole ili od ludila, strah od bolesti i smrti, mravci i trnci u tijelu, navale vrućine ili hladnoće. Kod svakog bolesnika ne moraju se javiti svi navedeni simptomi.

* Panični napadi mogu se javljati u raznim anksioznim poremećajima: u paničnom poremećaju, raznim fobijama, posttraumatskom stresnom poremećaju, akutnom stresnom poremećaju.

* Prisutnost ponavljanih, neočekivanih paničnih napada koji se javljaju barem jednom mjesečno, mogu se javljati i noću, zabrinutost oko mogućih posljedica napada - tipični su za panični poremećaj. U otkrivanju paničnih napada treba uzeti u obzir opća zdravstvena stanja koja se mogu manifestirati simptomima nalik na panični napad. Primjeri općih zdravstvenih stanja koja mogu uzrokovati panične napade ili slična stanja jesu poremećaji funkcije štitne žlijezde, srčane smetnje (aritmije i sl.), poremećaji centra za ravnotežu…

 

Promjene u ponašanju

Slično paničnom poremećaju, mnogi uzroci mogu izazvati drugačije ozbiljnije promjene u ponašanju, koje se tada očituju kao gubitak nadzora nad dotadašnjim ponašanjem u uobičajenim okolnostima. Može se pojaviti uznemirenost, vikanje, čuđenje, depresija, razdražljivost, čak i napadačko ponašanje prema drugim osobama.

Liječnik može pomoći na puno načina: utvrditi uzrok poremećaja ponašanja od kojega patite vi, odnosno član vaše obitelji, te započeti adekvatnu terapiju. Mnogi od tih problema mogu biti samo privremeni ako su uzrokovani kakvim stresom. Liječnik će vam objasniti kako nije riječ o ozbiljnijem poremećaju i savjetovati kako ćete se ponašati u neizbježnim stresnim situacijama koje su dio života. Možda će vas uputiti na psihoterapiju ili povremena obiteljska savjetovanja.

Ako je bit problema psihička bolest, liječnik će vas liječiti uz pomoć jednog ili više lijekova kojima se danas raspolaže. Ti lijekovi omogućuju popravljanje kemijske neravnoteže u mozgu koja je uzrokovala poremećaj ponašanja. Takvim se bolesnicima može pomoći i vratiti ih u normalan život, slično kako se dijabetičari oporavljaju pomoću antidijabetičkih lijekova.

Kad čovjek dugotrajno ima nekoliko simptoma ili promjena u ponašanju koji remete normalan život, to je znak da mu je potrebna liječnička pomoć. Ako na ovom popisu pronađete 5-6 promjena koje vam se događaju u posljednjih godinu dana, ispričajte to svom liječniku:

- nesanica

- iznenadni gubitak apetita ili tjelesne težine

- nemir, nemogućnost sjedenja ili stajanja na miru

- povlačenje iz društva

- gubitak snage i motivacije

- osjećaj vlastite bezvrijednosti ili razmišljanja o samouništenju, kao i agresivno ponašanje

- osjećaj odbačenosti

- zanemarivanje vlastitog izgleda ili vlastitog doma

- sumanutosti, tj. lažna uvjerenost u nešto unatoč (za okolinu) jasnim dokazima kako to nije točno: npr. osoba vjeruje kako ljudi rade protiv nje i progone je, ili se javljaju sumanute ideje veličine kada osoba precjenjuje vlastite mogućnosti, svoje porijeklo, imovinski status i sl.

- halucinacije: npr. osoba čuje (nepostojeće) glasove

 

 

Poslijednja izmjena dana Srijeda, 15 Svibanj 2013 20:39

Molim prijavite se ako želite komentarati

ines m

ankicarkl

 bespl

Dežurni telefon

Ako se niste odlučili niti za jednog od ponuđenih alternativaca ili trebate pomoć u neko drugo vrijeme, pogledajte popis svih dežurnih alternativaca

Dežurni alternativci...

Wallpaper

Preuzmite besplatnu sliku za vašu radnu pozadinu...

Preuzimanje pozadine

Go to top