Četvrtak, 12 Srpanj 2012 16:22

Trgaju ramena, klecaju koljena...

Napisao 

Vida je doživjela sedamdeset i dvije godine, a ne sjeća se niti jednog dana u proteklih četrdeset godina bez patnje i bolova! Ova sitna žena kojoj je umor odavno izbrazdao lice, u ovom nam razgovoru pokušava objasniti što znači desetljećima živjeti s reumom.

Reuma je bolest od koje se ne umire, ona ne djeluje zastrašujuće niti se o njoj previše priča. Čak je i liječnici uzimaju „zdravo za gotovo“! „Bole vas kosti? A, što se tu može“, obično kažu! Malo masaže, malo grijanja, pokoja injekcija ili voltaren…, pa idemo dalje!

Kada su gospođi Vidi liječnici postavili ovu dijagnozu, u početku je bila sretna što nema neku smrtonosnu bolest jer su je iznenada počela boljeti koljena, a potom i svi ostali zglobovi na rukama i nogama. Liječnici su joj objasnili da nema nekog posebnog lijeka za tu podmuklu bolest, ona će je pratiti kroz cijeli život, mučit će je manje ili više svakodnevno.

 

Trnule su ruke

I baš je tako i bilo. Vida bi osjećala jače bolove svake jeseni, „trgala“ su je ramena, klecala joj koljena, trnule ruke… Popila bi voltaren ili neki drugi lijek protiv bolova, i bilo bi joj bolje. Tako bi izgurala kišne jesenske dane, a već na proljeće bilo bi joj bolje. Sljedeće jeseni osjećala bi jače bolove, iz godine u godinu bolest je bila sve teža.

Obilazila je specijaliste koji bi joj davali razne lijekove i kreme od kojih bi joj bilo malo lakše, ali nikada bolovi nisu potpuno prestali. Primjenjivala je razne savjete liječnika i prijatelja, a najčešće bi se mazala terpentinom u koji bi umutila jaje. Taj prirodni lijek doista joj je pomagao. Mazala bi noge i ruke mjesec dana i bila bi mirna nekoliko mjeseci.

S vremenom, mirna razdoblja bila su sve kraća, a bolna sve duža. Kada su se bolovi počeli širiti na ključnu kost, rebra i zdjelicu, morala je dvaput godišnje odlaziti u ambulantu na terapiju od pet snažnih injekcija. I njihov je učinak ubrzo oslabio, razdoblja bez bolova bivala su sve kraća, bolna razdoblja sve dulja. S vremenom, počeli su problemi i sa mišićima, želucem, disanjem i probavom.

Početkom devedesetih, Vida se počela teško kretati po stanu, na duže šetnje izvan kuće nije ni pomišljala. Loše je spavala jer bolovi su postali nepodnošljivi, a njezin je organizam postao imun na lijekove. Odlazila je na injekcije svaka tri mjeseca, ali od njih gotovo da i nije bilo koristi. Bolovi nisu prestajali čitav dan, a proširili su se na kralježnicu, prsni koš, grlo… Posljednje dvije godine Vida gotovo nije izlazila iz kreveta.

Njezina je sestra bila žalosna i jadna što se Vida godinama muči, pa je odlučila u „Alteru“ potražiti nekoga tko bi joj mogao pomoći. Pročitala je reportažu o Damiru Kljaki i pomislila kako bi on mogao Vidi ublažiti bolove. Odmah ga je nazvala i objasnila situaciju, a Kljako je obećao da će posjetiti Vidu prvom prilikom kada iz Zadra dođe u Zagreb.

Nije prošlo ni dva tjedna, a Damir je pozvonio na Vidina vrata. Kad je shvatio kakve ona muke prolazi, odmah je napravio tretman bioenergijom. Ali nije bilo nikakve reakcije! Vidin organizam je jednostavno odbacivao terapiju, kao da je pružao otpor.

Damir zbog toga nije gubio nadu, došao je sljedećeg dana na novu terapiju i opet položio ruke na bolna mjesta ispaćene bolesnice. Tijelo se napokon počelo «buditi»! Vida je osjetila blago olakšanje, neko unutarnje strujanje, kao da bol polako uzmiče. Nakon treće terapije, reakcija je bila još bolja: bol se smanjila, a ona se nekako umirila.

damir-ll

Na daljinu

No, iscjelitelj se morao vratiti u Zadar pa su prekinuli terapiju. Već sljedećeg dana gospođi Vidi je bilo lošije, pa je njena sestra nazvala Damira pitajući ga što da radi? Kljako je obećao da će sljedeća tri dana tretirati Vidu na daljinu, a njezin je organizam prihvatio i takvu terapiju! Osjećala se bolje, bolovi su bili podnošljivi, čak je mogla i mirno usnuti!

Gospođa Vida ukupno je primila devet terapija na daljinu i osam terapija u svojem stanu. Danas se osjeća jako dobro, može se kretati, nema bolova, mirno spava i osjeća veliko olakšanje! Ne usuđuje se veseliti jer ne zna hoće li to dugo trajati ili se radi tek o trenutnom oporavku. No, ona vjeruje da joj Damir pomaže, i kada god osjeti da bi joj se bolovi mogli vratiti, ona nazove iscjelitelja radi terapije na daljinu, i opet se dobro osjeća.

Kaže da uz sve to pije i vodu koju je Kljako energizirao, pa više nema problema ni s probavom. Najvažnije je što Vida tvrdi da u posljednja tri mjeseca nije uopće imala bolova! Zahvaljuje Bogu i Damiru Kljaki što je nakon toliko nevolja i bolesti uspio ojačati i oporaviti njezino tijelo već potpuno iscrpljeno nakon četrdeset godina patnje.

Pročitano 3171 puta